Susret odgojiteljica našeg vrtića

U subotu, 19. 02. 2018. održan je susret u DV „Brat Sunce“ u Podstrani za sve sestre i odgojiteljice koje djeluju u našim vrtićima. Naša ravnateljica s. Anita pozdravnim govor obratila se nama prisutnima, nakon čega smo se u kapeli pomolili i uz pjesmu zahvalili Bogu na danu druženja i okupljanja.
 
Susret je otvorila psihoterapeutkinja Maja Jakšić koja je višegodišnja suradnica Obiteljskog savjetovališta pri Splitsko-makarskoj nadbiskupiji na temu: „Terapijski učinak knjige i filma“. Nakon predavanja upriličila je radionicu u dvije grupe: “Žena, bajka, kraljica.“
 
U predavanju je prof. Maja istaknula kako čitanje priče ili gledanje filma može imati terapijski učinak, jer osobu može potaknuti na sagledanje problema, situacije na posve novi način. Nažalost, često smo uvjereni da su nam za naše probleme, neizlazne situacije ili nesretnu prošlost krivi drugi, osobito naši roditelji. Zaboravljamo kako projekcija takvih misli i uvjerenja proizlaze iz nas samih. Mi smo ti koji dajemo nečemu ili nekome važnost. Mijenjati možemo isključivo sebe! Pri tome nam je od neizmjerne pomoći molitva, kao najbolji lijek icjeljenja nas samih i drugih.
 
Pročitane su dvije priče, a ono što nas je posebno taknulo je citat iz knjige Viktora Frankla “Život uvijek ima smisla“: „Sve se čovjekovo može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda-pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta.“
U radionici smo se podijelili u dvije grupe, gdje smo kroz igru uloga sagledali jednu bajku na posve nov način. Igra uloga nam je ukazala kako izvanjski čimbenici nisu krivi za postojeće probleme i neizlazne, životne situacije, već mjenjajući sebe i svoj kut gledanja, stvaramo recept za harmoničniji i mirniji život.
Nakon „teorijskog“ dijela druženja, uputili smo se u Zakučac u svetište podignuto u čast svetom Leopoldu Mandiću. Usred te ljepote kamena i vode, ugnijezdilo se malo selo, selo pradjedova sv. Leopolda. Njegovi pradjedovi su odselili iz poljićke kneževine u Boku Kotorsku, u gradić Herceg Novi gdje se rodio Leopold. Iako je bio malen rastom, bio je velikan duhom i srcem, apostol koji je svoje svećeničko poslanje posvetio pomirenju kršćanskog zapada i istoka, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, misionar milosrđa.
 
Vrata svetišta nam je otvorio gospodin Neno Bajama, zakučanin koji se brine o svetištu sa svojom obitelji. Ukratko nam je opisao kako je zaživila ideja gradnje svetišta. Prostor je arhitektonski osmislio Jerko Rošin, te su brzo prihvatili arhitektovu teoriju da se što manje treba dirati u taj špiljski prostor jer ovde „svaka travka, svaki kamen i kap vode“ priča priču. U kapeli na oltaru se čuvaju svečeve moći i srebrni reljef koji se nosi u procesiji.Veliko zvono pred svetištem zvonilo je na misi u Splitu na Žnjanu 1998.godine kad je našu domovinu posvetio Sveti Ivan Pavao II. 
Obogaćeni duhom, dan smo zaokružili ručkom u predivnom ambijentu uz rijeku Cetinu. Sveti Leopolde, utječemo se Tebi u molitvi i pomoći!
 
Tihana Boban, odgojiteljica