Završna svečanost u Podstrani

U utorak, 29. svibnja 2018. s početkom u 19 sati u župnoj crkvi Gospe od Zdravlja u Podstrani održana je Misa zahvalnica za proteklu vrtićku godinu. 
 
Nakon svete mise koju je predvodio župnik don Ivica Barišić uslijedila je i priredba djece našega vrtića Brat Sunce.
 
U svojoj propovijedi naš župnik se obratio roditeljima istaknuvši kako je najvažniji cilj u životu svakoga čovjeka biti Božji, upoznati i ljubiti Boga jer bez toga u našem životu ne može postojati prava i istinska sreća. Kazao je kako svi želimo da naša djeca jednoga dana izrastu u poštene i iskrene ljude, ali kako bismo to ostvarili potrebno je slijediti Božja pravila. Teško je danas biti Božji kada se zlo poistovjećuje s dobrim i kada se isključivo materijalno stavlja na prvo mjesto. Naglasio je kako je najpotrebnije djeci dati istinske temelje za život;vjeru i molitvu jer upravo se danas u ovom svijetu najveća bitka vodi za duše naše djece. Roditeljima je metaforički poručio da su oni krov kuće i upravo o njima ovisi hoće li stupovi moći držati krov kuće. Svoju propovijed župnik je zaključio citirajući blaženoga Alojzija : „Roditelji, radite da svojoj djeci ostavite vjeru i poštenje. Ako im sve ostavite, to sve mogu brzo izgubiti, a ako im ostavite za baštinu vjeru i poštenje, sve ste im ostavili. Nitko ne daj ono čega nema. Ako sami ne budemo svijetlili svojim životom i primjerom onda nam riječi ostaju be ploda.“
 
Nakon svete mise sve prisutne je pozdravila i zaželjela im dobrodošlicu voditeljica vrtića Lilja Stipić. Krenulo se potom u veselom i radosnom ozračju s programom naše priredbe. Najprije su nastupili naši najmlađi sa svojim recitacijom Molitva dobrog mrava i Pjesma o dobrori  i Pačjim plesom koji su otplesale djevojčice..  Zatim su roditelji i svi ostali prisutni podijelili radost i s djecom srednje odgojne skupine koja su oduševila izvedbom igrokaza  Vuk i sedam kozlića kao i recitacijom Moj vrtić. Predstavili su se recitacijom i djeca polaznici engleskoga jezika sa svojom profesoricom iz škole stranih jezika Omnia. Na samom završetku kao šećer na kraju nastupli su predškolci . Pokazali su što su naučili u vrtiću svojim originalnim nastupima kroz recitaciju i ples. Recitirali su Što sve maloj djeci treba, a posebno oduševljenje i gromki pljesak izazvali su izvedbom plesa iz opere Ero s onoga svijeta. Za kraj pod vodstvom djevojčica Jelene Puljak i Ane Burnać predškolci su otpjevali himnu vrtića Majci Klari Žižić. 
 
U publici se dala uočiti i poneka roditeljska suza jer je došao trenutak rastanka od mjesta na kojem su djeca bila sigurna i radosna. Ali kao što je župnik poručio da se nikada ne zaboravit mjesto gdje je dijete svakodnevno raslo u bezbrižnosti, mudrosti i u milosti usvajalo dobre navike i kršćanske vrijednosti i kako treba i dalje nadograđivati sve stečeno i naučeno kako bi bio što bezbolniji ulazak u drugi odrasliji i samostalniji dio života koji sa sobom nosi odgovornost i brojne školske obveze.
 
Nakon priredbe nastavljeno je druženje roditelja, odgojiteljica i svih prisutnih u veselom i radosnom ozračju u pastoralnom centru uz razne slastice koje su pripremile vrijedne majke i bake.
 
Jelena Vrdoljak, prof.

Izlet DV Podstrana u Split

U utorak 08. svibnja, organizirali smo izlet za mlađu i srednju odgojnu skupinu. Nakon kraćeg okupljanja u splitskoj trajektnoj luci i oproštaja s roditeljima avantura je mogla započeti. Djeca su već danima pričala o izletu i bili su jako uzbuđeni. 
 
Na rivi nas je čekala crvena podmornica “Marijeta” i barba Kristijan. Srednja odgojna skupina je jedva dočekala svoj ukrcaj, dok je mlađa odgojna skupina strpljivo čekala svoj red. Vožnja je trajala pola sata na relaciji riva-Ježinac-riva. Kraj Ježinca se podmornica zaustavila, ugasili su se motori i djeca su utihnula. Divili su se ribicama, rakovima, zvijezdama. Pri izlasku s podmornice bili su puni dojmova. Nakon što je i mlađa odgojna skupina napravila “đir” s podmornicom prošetali smo do Hrvatskog narodnog kazališta gdje su nas čekala dva vlakića. Djeca su bila prava atrakcija u šetnji gradom, turisti su ih slikavali i mahali im. 
 
Vlakić nas je provozao preko cijelog grada, ali ipak je najljepša bila vožnja kroz park šumu Marjan. Djeca su veselo pjevala vrtićke pjesme i naravno naše hajdučke. Nekima je vožnja bila toliko ugodna da su malo i “oko ubili”.  Kad smo stigli do Zvončaca vlakić se zaustavio i tu smo izašli. 
 
U parku Zvončac koji je prepun sadržaja za djecu smo napravili piknik. Nakon kraće igre, stigle su nam pizze, sokovi i sladoledi. Djeca su uživala u svakom zalogaju jer ipak se pizza ne jede svaki dan. 
 
Penjalice, tobogan, ljuljačke i klackalice su stalno bile zauzete, na radost sve djece ponijeli smo kantice i lopatice iz vrtića tako da su mogli guštati i u pješčaniku. Radosni su dočekali roditelje i umorni krenuli svojim domovima na odmor.
 
Ovim putem se zahvaljujemo Ivanovom tati Antoniu Sabliću koji nas je počastio pizzama i njegovom osoblju iz fast fooda “Cvrčak” koji su sve pripremili.
 
Jasna Brnić Levada, odgojiteljica

Izlet DV Podstrana u Šibenik

U utorak, 8. 5. 2018. g. krenuli smo na izlet u  najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu u grad Šibenik. On se po prvi put spominje 1066. godine u poslanici kralja Petra Krešimira IV.  zbog čega se često naziva i Krešimirov grad.
Djeca su bila jako uzbuđena što idemo baš u taj grad jer se tu nalazi naš centralni vrtić a i sjedište naših časnih sestara Franjevki od Bezgrešne. Družba sestara nastala je u Šibeniku 1679.godine a njihova utemeljiteljica je Majka Klara Žižić. 
 
Kad smo stigli u Šibenik naše prvo odredište je bilo crkva svetog Lovre u kojoj se nalazi grob Majke Klare Žižić a s velikom radošću nas je dočekala naša vicepostulatorica  za kauzu službenice Božje, sestra Terezija Zemljić. Djeca su molitvom i pjesmom pozdravila Isusa i Njegovu Majku Mariju, a potom im se obratila sestra Terezija na način svojstven djeci o Majci Klari.
 
Majka Klara se nastanila izvan gradskih zidina, došla je u jednu malu i siromašnu kućicu i tu se nastanila i bila je  blizu ljudima koji su tu ranije došli. Isto tako je u blizini njezine kućice bila bolnica, to je bio zapravo leprozori, tu su bili smješteni bolesnici zaraznih bolesti , koji su imali gubu ili kugu i oni su bili tamo izolirani a ona je željela biti u njihovoj blizini kako bi im pomogla, zato se tamo nastanila. Isto tako ljudi koji su dolazili iz obližnjih sela oni bi se navratili kod nje i tu su mogli prespavati, ostaviti svoje životinje i ona ih je rado primala svakog u svako doba dana i noći. 
 
U njezinoj kući su mnogi i umirali, bili su bolesni, tako je bilo i dječice koja su umirala a ona se za njih jako, jako brinula. Postoji jedan dokument koji govori kako i je ona poučavala u vjeri, ona im je držala vjeronauk, učila ih je tko je Isus, tko je Gospa, tko je dragi Bog, ona ih je poučavala, učila ih različite molitve ali im je iskazivala ljubav tako što im je pomagala na razne načine, zato su je svi voljeli i smatrali su je za njezina života da je sveta , tako kaže Knjiga od Uspomene. To je knjiga koja kaže da je ona bila ogledalo ovog  mista, dakle ljudi su se ogledali u njoj kakvi bi trebali biti. Kakvi bi oni trebali biti da budu dobri kao ljudi, kao djeca, da budu poslušni, da budu odani Bogu i Gospi. Ona je posebno voljela majku Božju i njoj su poklonili jednu lijepu sliku koju ćemo vidjeti  u našem samostanu braća Omelići, njih je bilo sedam, oni su bili hrabri junaci i borili su se protiv Turaka i svi su izgubili život u toj borbi. Ali kad su odlazili u druge zemlje oni su donijeli jednu Gospu, to je bilo davno u šesnaestom stoljeću. Kad je majka Klara došla ovdje u Šibenik oni su poklonili njoj tu Gospu. Ona se molila toj Gospi a isto tako su i druge sestre koje su počele nju slijediti . Štovala je  Gospu od Zdravlja, kao što je i vaša župna crkva u Podstrani Gospa od Zdravlja i ljudi su se njoj molili za zdravlje.
 
Majka Klara kad je došla u Šibenik  još nije bila časna, ona je bila obučena u posebno odijelo ali nije još bila zaređena. Onda je za njom došla još jedna djevojka iz Promine, zvala se Kata i one su ovdje u crkvi svetog Lovre ispred oltara primile redovničko odijelo i postale su časne sestre. Kroz toliko stoljeća mi nju nasljedujemo i želimo biti poput Majke Klare.
Djeca su ispred crkve pozdravila majku Božju Lurdsku  s pjesmom i zahvalila sestri Tereziji na ovako autentičnom prikazu Majke Klare koji im je ona još više dočarala pokazujući im muzej u kući matici.
 
 Potom smo se zaputili prema našem vrtiću a uzbuđenje je sve više raslo kako djece tako i nas odgojitelja, naše kuharice sestre Jelene Erak i naših mama Ane Šošić i Marice Budimir.
U vrtiću su nas dočekala razdragana djeca sa svojim odgojiteljicama. Naša s. Babra Čavlina sa skupinom djece nam je iskazala dobrodošlicu davši nam predivan dar koji su djeca izradila.
 
Sve skupa u našoj samostanskoj kapeli  je pozdravila i kućna predstojnica sestra Nevenka Grgat, veliko joj hvala na gostoprimstvu kao i našim kuharicama na čelu sa sestrom Mirom Kulović bez kojih mi ne bi mogli bili dalje prema našem Skradinu. U Skradinu smo se družili u jednom predivnom parku igrajući različite igre a potom se zaputili prema našoj Podstrani gdje su nas dočekali naši roditelji. 
 
 
Tihana Boban, odgojiteljica

Međuobiteljska komunikacija i autoritet roditelja

predavanje
„Kucnuo je čas da se očevi i majke vrate iz svog izgnanstva- jer su sami sebe prognali iz odgoja djece i ponovo na sebe potpuno preuzmu svoju odgojnu ulogu.“  (Papa Franjo)
 
U ponedjeljak je održano predavanje za naše roditelje DV Brat Sunce iz Podstrane, kojeg je iznijela prof. Maja Jakšić, psihoterapetkinja koja je završila specijalizaciju iz savjetovanja i psihoterapije pri Institutu Williama Glassera. Radi također kao suradnica Obiteljskog savjetovališta pri Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
U svom izlaganju bazirala se na roditeljstvu, kako u današnje vrijeme postaje sve teža zadaća i što ga ne doživljavamo kao poslanje već kao obavezu. Odgoj djece je uglavnom stihijski, prepušten institucijama, dadiljama. Današnji roditelji su, kako nadalje izlaže, zbunjeni, nesigurni te su nesvjesni značenja istine bračnog i obiteljskog života.
Razmišljanje da je majčinstvo najvrjednije ženino ulaganje, danas nitko ne podržava. Opis idealne žene i majke, kakav se nudi u knjizi Mudrih izreka 31,10-31 nezamisliv je za moderne žene.
Pitanja koje muče današnje roditelje su: „Kako mogu popraviti ponašanje svoga djeteta? Trebam li ga kažnjavati? Ili disciplinirati? Zašto je tako teško biti dosljedan? Trebam li djetetu biti prijatelj? Može li se dijete previše voljeti? Hoću li ga tako razmaziti?“
Velik dio vremena djeca provode pod nadzorom i utjecajem drugih, a vodeći problem je problem ekranizacije odgoja. Roditeljski odnos prema djetetu će u najvećoj mjeri odlučiti koliko će ono biti sretno i stabilno, koliko će imati samopouzdanja i kako će se nositi s nepoznatim situacijama u životu.
No, roditeljski odnos ne određuje u potpunosti kakvo će dijete postati. Najvažniji odnos u obitelji je bračni odnos, važniji od odnosa roditelj-dijete. Najvažnija stvar koju roditelji mogu učiniti za svoje dijete jest da se međusobno vole i ostanu zajedno.
Bračno zajedništvo roditelja temelj je za djetetov život. Temelj odnosa s djetetom je bezuvjetna ljubav. Bez bezuvjetne ljubavi i dubokog uvjerenja da je dijete dar, a ne moje vlasništvo, roditeljstvo postaje teret koji frustrira i zbunjuje. Graditi kvalitetan odnos ne znači udovoljavati dječjim željama i stalno se truditi usrećivati dijete. Graditi odnos znači odnositi se prema djetetu s poštovanjem, slušati ga, ohrabrivati ga, biti strpljiv, dosljedan, iskazivati mu ljubav- tako ga nećemo razmaziti. Djecu ćemo razmaziti kad radimo stvari umjesto njih i kad umjesto njihovih potreba stalno ispunjavamo njihove želje.
Djeca se opiru granicama, ali ih trebaju, jer im daju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Treba postaviti granice, jasno dati do znanja tko je odgovoran u tom odnosu i zapamtiti da smo našoj djeci roditelji, a ne prijatelji.
Osobama koje ne osjećaju da ih roditelji bezuvjetno vole, iznimno je teško osjetiti da ih Bog voli. To je najveća i najčešća prepreka mnogim ljudima da uspostave odnos s Bogom. Taj osobni odnos s Bogom kroz Sina Isusa Krista najvažniji je u životu.
Ljubav i vjera su najveće blago i vrijednosti koje možemo svojoj djeci ostaviti. Zato je od presudne važnosti vratiti danas izgubljenu svijest o roditeljstvu kao pozivu i poslanju, o braku kao svetom sakramentu i djeci kao daru Božjem kako bi naše obitelji opet postale izvor života i radosti, budućnosti Crkve i svijeta.
 
Tihana Boban, odgojiteljica
 
 

Predavanje ”Međuobiteljska komunikacija i autoritet roditelja”

„Kucnuo je čas da se očevi i majke vrate iz svog izgnanstva – jer su sami sebe prognali iz odgoja djece i ponovo na sebe potpuno preuzmu svoju odgojnu ulogu.“  (Papa Franjo)
 
U ponedjeljak je održano predavanje za naše roditelje DV Brat Sunce iz Podstrane, kojeg je iznijela prof. Maja Jakšić, psihoterapetkinja koja je završila specijalizaciju iz savjetovanja i psihoterapije pri Institutu Williama Glassera. Radi također kao suradnica Obiteljskog savjetovališta pri Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
 
U svom izlaganju bazirala se na roditeljstvu, kako u današnje vrijeme postaje sve teža zadaća i što ga ne doživljavamo kao poslanje već kao obavezu. Odgoj djece je uglavnom stihijski, prepušten institucijama, dadiljama. Današnji roditelji su, kako nadalje izlaže, zbunjeni, nesigurni te su nesvjesni značenja istine bračnog i obiteljskog života.
 
Razmišljanje da je majčinstvo najvrjednije ženino ulaganje, danas nitko ne podržava. Opis idealne žene i majke, kakav se nudi u knjizi Mudrih izreka 31,10-31 nezamisliv je za moderne žene.
Pitanja koje muče današnje roditelje su: „Kako mogu popraviti ponašanje svoga djeteta? Trebam li ga kažnjavati? Ili disciplinirati? Zašto je tako teško biti dosljedan? Trebam li djetetu biti prijatelj? Može li se dijete previše voljeti? Hoću li ga tako razmaziti?“
 
Velik dio vremena djeca provode pod nadzorom i utjecajem drugih, a vodeći problem je problem ekranizacije odgoja. Roditeljski odnos prema djetetu će u najvećoj mjeri odlučiti koliko će ono biti sretno i stabilno, koliko će imati samopouzdanja i kako će se nositi s nepoznatim situacijama u životu.
 
No, roditeljski odnos ne određuje u potpunosti kakvo će dijete postati. Najvažniji odnos u obitelji je bračni odnos, važniji od odnosa roditelj-dijete. Najvažnija stvar koju roditelji mogu učiniti za svoje dijete jest da se međusobno vole i ostanu zajedno.
 
Bračno zajedništvo roditelja temelj je za djetetov život. Temelj odnosa s djetetom je bezuvjetna ljubav. Bez bezuvjetne ljubavi i dubokog uvjerenja da je dijete dar, a ne moje vlasništvo, roditeljstvo postaje teret koji frustrira i zbunjuje. Graditi kvalitetan odnos ne znači udovoljavati dječjim željama i stalno se truditi usrećivati dijete. Graditi odnos znači odnositi se prema djetetu s poštovanjem, slušati ga, ohrabrivati ga, biti strpljiv, dosljedan, iskazivati mu ljubav- tako ga nećemo razmaziti. Djecu ćemo razmaziti kad radimo stvari umjesto njih i kad umjesto njihovih potreba stalno ispunjavamo njihove želje.
 
Djeca se opiru granicama, ali ih trebaju, jer im daju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Treba postaviti granice, jasno dati do znanja tko je odgovoran u tom odnosu i zapamtiti da smo našoj djeci roditelji, a ne prijatelji.
 
Osobama koje ne osjećaju da ih roditelji bezuvjetno vole, iznimno je teško osjetiti da ih Bog voli. To je najveća i najčešća prepreka mnogim ljudima da uspostave odnos s Bogom. Taj osobni odnos s Bogom kroz Sina Isusa Krista najvažniji je u životu.
 
Ljubav i vjera su najveće blago i vrijednosti koje možemo svojoj djeci ostaviti. Zato je od presudne važnosti vratiti danas izgubljenu svijest o roditeljstvu kao pozivu i poslanju, o braku kao svetom sakramentu i djeci kao daru Božjem kako bi naše obitelji opet postale izvor života i radosti, budućnosti Crkve i svijeta.
 
Tihana Boban, odgojiteljica