Polazak u jaslice ili vrtić predstavlja za svako dijete veliku promjenu u životu, važan događaj za njega i roditelje. To je najčešće prvo odvajanje od roditelja, dijete koje je do tada živjelo u sigurnoj i zaštićujućoj atmosferi roditeljskog doma odvaja se od roditelja i bez njih provodi značajan dio dana. Mijenja se djetetov način življenja, mora se prilagoditi na:
- - nepoznate osobe
- - višesatni boravak među većim brojem djece
- - novi prostor i stvari koje ga okružuju
- - djelomično različit ritam ustajanja, spavanja, njege i hranjenja
To vrijeme u kojem se dijete, odgojitelj, ali i roditelj prilagođavaju novonastaloj situaciji i u kojem se uspostavlja socio – emocionlana veza djeteta i odgojitelja nazivamo adaptacijski period.
Prilikom prvog dolaska u jaslice ili vrtić dijete se osjeća samo, izgubljeno i bespomoćno, grčevito se drži za roditelja, plače ili na neki drugi način iskazuje svoju tugu zbog razdvajanja. To su tipične reakcije za separacijsku anksioznost uzrokovanu strahom od odvajanja i strahom od nepoznatih osoba, koji se kod djeteta javlja s oko 8 mjeseci starosti,a vrhunac doseže u drugoj godini života (18 mjeseci). Za roditelje je važno znati da je malo separacijske anksioznosti normalno jer takvo ponašanje pokazuje da su dijete i roditelj razvili kvalitetnu povezanost.
Svako dijete prolazi kroz razdoblje adaptacije na individualan način. Potrebno je naglasiti da adaptacija nije gotova kad dijete prestane plakati već kad dijete počne spontano izražavati svoje osjećaje, potrebe, misli i sposobnosti.
Možemo reći da postoje tri osnovna tipa prilagodbe:
- 1. laka prilagodba – reakcije i promjene u ponašanju djeteta se normaliziraju tijekom 10 – 15 dana boravka u vrtiću
- 2. prilagodba srednje težine – promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se u roku od 30 dana boravka djeteta u vrtiću
- 3. teška prilagodba – promjene i poremećaji u ponašanju traju 2 - 6 mjeseci, često je kod takve djece prisutno više otežavajućih faktora koji produljuju razdoblje adaptacije (obolijevanja, nepovoljni obiteljski uvjeti, i dr.)
Najveći broj djece prođe proces prilagodbe bez većih poremećaja ponašanja, a samo mali broj djece prolazi teški oblik adaptacije.
Dugotrajniju i težu prilagodbu obično imaju mlađa djeca (zbog straha od odvajanja), pretjerano zaštićivana i tzv. razmažena djeca (djeca koja su stalno u centru pozornosti kod kuće, a takvu pretjeranu pažnju ne mogu imati u vrtiću), djeca „teškog“ temperamenta (često neraspoložena djeca, burno reagiraju na neugodu, ne prihvaćaju utjehu i odgodu zadovoljenja potrebe, teško se prilagođavaju promjenama), djeca koja su imala ranija negativna iskustva u odvajanju od roditelja i djeca s posebnim potrebama upravo zbog svojih specifičnih potreba.
Kako će proteći period prilagodbe, s kojim manifestacijama te koliko će trajati ovisi o:
- - karakteristikama ličnosti djeteta
- - dobi djeteta
- - redovitosti dolazaka
- - stupnju njegovog razvoja
- - stanju djetetova zdravlja
- - obiteljskoj atmosferi u kojoj dijete živi
Budući da su djeca senzibilna za emocije roditelja te u svom ponašanju često izražavaju ono što roditelji osjećaju, djetetova prilagodba i prihvaćanje vrtića u velikoj mjeri ovisi o tome kako roditelj doživljava polazak djeteta u vrtić, kakav stav ima prema vrtiću te kakva je bila priprema djeteta za polazak u vrtić.
Reakcije na odvajanje mogu biti mnogobrojne i razlikuju se od djeteta do djeteta.
- 1. Emocionalne reakcije
Dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem. Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma. Obično burno reagiraju mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu dnevnog boravka u vrtiću, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vrata, odbijati komunikaciju s odgajateljem ili drugom djecom.
- 2. Tjelesne reakcije
Ponekad djeca iskoriste svoje tijelo kao medij da kažu roditeljima da nisu dobro. Tada djeca mogu imati bolove u trbuhu, mogu povraćati, imati glavobolje. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera.
- 3. Ponašajne reakcije
Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine: plakati, vrištati,udarati, odbijati svaki kontakt, aktivnosti, jelo, spavanje. Mogu biti pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom zabačenom kutku.
Ovakve reakcije se javljaju odmah nakon odvajanja i traju onoliko koliko djetetu treba da se prilagodi na novu situaciju. Kod pojedine djece reakcije se mogu javiti odgođeno i to baš kada pomislite da se dijete lako prilagodilo. Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Dijete zapravo tek nakon što prođe tjedan – dva u vrtiću, shvati da je odlazak svakodnevni i tada počinje reagirati. Te će reakcije nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini, tj. kada se bude osjećalo sigurno.
Što učiniti prije jaslica ili vrtića?
- - Privikavati dijete na odvajanje.
Ako se dijete još nije od vas odvajalo, pravi je trenutak da to počnete. Za početak ostavite dijete u vašem domu s njemu dobro poznatom osobom na pola sata.
- - Upoznajte ga s prostorima vrtića.
Možete otići u vrtićko dvorište, prošetati, poigrati se na spravama kako bi djetetu prostor bio malo poznatiji.
- - Omogućiti djetetu kontakt s drugom djecom.
Stavite dijete u priliku da se druži s nepoznatom djecom (na igralištima, u igraonicama, plažama, rođendanima).
- - Pričajte pozitivno o vrtiću.
Važno je djetetu prenijeti pozitivan stav o vrtiću, pričati mu što se u vrtiću radi, što bi ga moglo privući. Pri tome možete imati na umu da je trogodišnjaku važna odrasla osoba tj. odgajateljica (koja se voli smijati, igrati,…), četverogodišnjaku su važne igračke i igranje s njima, a tek petogodišnjak i šestogodišnjak se vesele vršnjacima i igri s djecom (vidjela sam puno djece koju ćeš upoznati).
- - Uvesti „vrtićke“ promjene.
Pokušajte polagano dijete privikavati na dnevni ritam vrtića (buđenje, spavanje, hranjenje), raznovrsnu prehranu (pogotovo kod djece jasličkog uzrasta), omogućiti djetetu samostalnost u oblačenju, hranjenju, obavljanju nužde, smanjiti korištenje bočica tijekom dana.
- - Ne naglo prekidati ustaljene navike.
Ako dijete ima dudu ili sličan dragi mu objekti, nemojte mu ga oduzimati jer će mu upravo ono olakšati prve dane u vrtiću. Ako vidite da vam je dijete spremno na odvikavanje od pelena (suha pelena duže periode tijekom dana i nakon noći, interes za mokrenje i signaliziranje istog, i dr.), iskoristite ljeto koje je pred vama.
- - I vi se psihički pripremite na odvajanje.
Imajte na umu da je vrtić djetetova prilika za dalji razvoj i napredak te da će o njemu brinuti stručne osobe.
Kako se ponašati kada dijete krene u jaslice/vrtić:
- - Poželjno je da prve dane (1 - 2 tjedna) dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Djeca u jaslicama prvi dan po pola sata,a kasnije sve duže po dogovoru s odgojiteljima,a djeca u vrtiću prve dane mogu boraviti i nešto duže, ali uvijek u vrijeme igre i aktivnosti (do ručka). Odmor u vrtiću je kritična faza i treba ga uključiti kada je dijete donekle prihvatilo novu situaciju.
- - Dobro je da prvi dan i roditelj ostaje u sobi s djetetom, ali da se aktivno uključi u igru i aktivnosti u skupini. Roditelj dopušta djetetu da sudjeluje u upoznavanju s odgojiteljima i djecom onoliko i onako kako ono želi. Zatim upoznaju prostor s djetetom. Ne siliti dijete da se igra s drugom djecom. Dobro je da se i roditelj opusti,sjedne s djecom, igra se (is drugom djecom). Ne bi trebalo uspoređivati svoje dijete s drugom djecom, jer svako dijete je individua.
- - Dobro je odgojitelju reći djetetov nadimak ili ime od milja. Ako ga tako zazove i odgojitelj, lakše će uspostaviti odnos. Roditelji mogu dati odgojiteljima svoju sliku ili sliku obitelji. Dijete će se lakše utješiti promatrajući sliku. Dobro je da dijete sa sobom ima neku dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost tijekom perioda prilagodbe.
- - Bilo bi dobro kada se ne bi uvodile dodatne promjene u djetetovom načinu života (odvikavanje od dude, bočice, privikavanje na "tutu"...). Bolje je to ostaviti za kasnije kada dijete prihvati jaslice/vrtić.
- - Jutarnji rastanak s djetetom treba biti kratak, topao, što vedriji. Roditelj treba biti smiren, ne treba odugovlačiti. Dugotrajno smirivanje djeteta u garderobi ili ponovno vraćanje samo zbunjuju dijete i otežavaju mu rastanak od roditelja.
- - Kada ostavlja dijete u vrtiću, roditelj treba definirati količinu vremena koju će dijete provesti bez njega, ali u terminima u kojima dijete to razumije (idem kupiti novine, na posao...). Treba naglasiti potpunu vjerojatnost povratka (kada to obavim, vraćam se po tebe...). Dobro je i definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (igraj se kockicama dok se ne vratim po tebe...)
- - Dijete treba vidjeti da roditelj odlazi. Nije dobro da roditelj samo "nestane" dok je dijete nečim zauzeto, jer će tada djetetu trebati puno više vremena da bi se u grupi osjećalo sigurnim. Nakon rastanka ne treba se zadržavati u vidokrugu djeteta (u hodniku, viriti u sobu...).
ZA KRAJ:
Roditelji trebaju imati na umu da je vrtić lijepo mjesto puno igre i zabave. Teškoće prilagodbe će kad - tad proći. Važno je zadržati pozitivan stav prema vrtiću, ali i prema sebi. To što ostavljate dijete u vrtiću omogućit će mu da razvija nove vještine i znanja. To shvatite kao izazov, a ne kao kaznu. Vrtić je izvrsna priprema za život. Uči dijete elementarnim vještinama koje svi trebamo imati kako bismo koračali kroz život samouvjereno, a to učenje se odvija na najbolji mogući način među vršnjacima.
Kad dođete po dijete zagrlite ga, poljubite, upitajte i pažljivo slušajte o tome kako je provelo dan. To je ujedno i prilika da porazgovarate s odgojiteljicama.
Dijana Dusper Topčić, mag. paed.